Čvršćom suradnjom s kooperantima želimo povećati domaću proizvodnju voća i povrća
Sanja Burić: Naša misija u idućim godinama je potrebe tržišta preslikati u polje i u suradnji s našim proizvođačima raditi na podizanju hrvatske proizvodnje voća i povrća.
Sanja Burić: Naša misija u idućim godinama je potrebe tržišta preslikati u polje i u suradnji s našim proizvođačima raditi na podizanju hrvatske proizvodnje voća i povrća.
Klimatske promjene, inflacija, nedostatak radne snage, sve su to faktori koji negativno utječu na cijelo gospodarstvo, a posebno na proizvodnju na otvorenom i poljoprivredu. U takvom okruženju tvrtka ENNA Fruit, kao dio ENNA Grupe brzo je izrasla u najvećeg otkupljivača voća i povrća u Hrvatskoj, ali i regiji. Imaju ambiciozne planove kojima žele povećati proizvodnju voća i povrća u Hrvatskoj. O svim izazovima na tom putu, kao i poteškoćama domaće poljoprivrede razgovarali smo sa Sanjom Burić, predsjednicom uprave ENNA Fruita.
Riječ je o menadžerici s dugogodišnjim iskustvom u bankarskom sektoru gdje se bavila tradingom valuta i financijskih izvedenica, a u karijeri je vodila i tvrtke koje se bave trgovinom i transportom različitih sirovina. Danas kaže da joj je trenutni angažman najizazovniji u dosadašnjoj karijeri te joj je jednako zanimljivo raditi s timom u uredu, kao i otići s kooperantima u polje razgovarati o proizvodnji.
Enna Fruit ima otkupne centre diljem Hrvatske. Gdje se sve nalaze i o kolikim je kapacitetima riječ? Koliki je to obim posla, s koliko kooperanata surađujete i, čisto financijski, o kojoj količini novca zapravo govorimo?
ENNA Fruit ima otkupne centre u Donjem Miholjcu, Lozanu, Varaždinu, Opuzenu i Dugom Selu, dakle riječ je o bazenima proizvodnje voća i povrća koju nastojimo usmjeriti prema našim centrima. Uz to, u Dugom Selu nam je odnedavno sjedište te logističko distributivni centar. Imamo i tvrtke, odnosno otkupne centre u BiH i Srbiji. Surađujemo s više od 1000 kooperanata. Naši kupci su najveći trgovački lanci u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Treba naglasiti da imamo i pogon za preradu svježeg voća i povrća u Slatini gdje proizvodimo slatki i kiseli asortiman za niz privatnih marki gotovo svih vodećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, te za vlastiti brand Doora. Kada govorimo o prihodima, 2021. su iznosili 800 milijuna kuna, a za 2022. će biti nešto iznad milijarde kuna. Tvrtka se bavi organizacijom proizvodnje, otkupom, čuvanjem, pakiranjem, plasmanom svježeg voća i povrća na domaće i inozemno tržište.
Opišite nam malo početke, povijest kompanije, njen razvoj i iskustva. Tko su ljudi koji rade u kompaniji, odakle dolaze i koja su njihova znanja i vještine?
ENNA Fruit je osnovana 2020. godine kupovinom poslovanja tvrtke Marinada, tako da imamo iskustvo tima koji se organizacijom proizvodnje i otkupom bavio više od 20 godina, a donijeli smo neke nove poslovne ideje i ljude koji su iskustvo i znanja stekli u drugim sektorima izvan poljoprivrede. Poslovni model i pristup ENNA Fruita značajno je drugačiji od poslovnog modela firme koju smo kupili. Naravno, za ovaj posao su neizostavni i stručnjaci poput tehnologa i agronoma koji surađuju s našim kooperantima. Ukupno, imamo 400 zaposlenih, a u sezoni ta brojka se značajno poveća.
Koliko domaćeg voća i povrća trenutno otkupljujete, koliko je veliko tržište koje pokrivate i ima li mjesta za daljnji rast? Koliko je uopće veliko hrvatsko tržište i koliko bi se, u idealnim uvjetima, moglo okupiti od poljoprivrednika i koliko bi oni toga mogli proizvesti, prodati i distribuirati? I koliko bi još otkupnih centara trebalo izgraditi?
Nama je trenutno prodajno tržište oko 110.000 tona godišnje, s tim da na domaće voće i povrće otpada manje od 50 posto. Najveći potencijal rasta prodaje vidimo upravo kroz plasman domaće robe na domaćem, ali i na inozemnom tržištu. Nažalost, u gotovo niti jednoj kulturi nismo samodostatni i moramo uvoziti robu, i to je ono što želimo promijeniti. Tu su nam trenutno i najveći izazovi: kako prilagoditi proizvodnju potrebama i trendovima tržišta, proširiti sezonu domaće proizvodnje i organizirati proizvodnju određenih artikala uz zajamčeni otkup kako bismo supstituirali barem dio uvoza, ali i dogovorili ozbiljnije programe za izvoz prema našim inozemnim kupcima. Inozemno tržište je ogromni potencijal, ali je daleko zahtjevnije od domaćeg te bez kontinuiteta u količini i kvaliteti nije moguće nominirati se kao ozbiljan dobavljač.
Kakvi su trenutni trendovi na tržištu prehrambenih proizvoda? Što se najviše traži, a za čime se smanjuje potražnja? Kako se proizvodnja prilagođava tržištu i koliko uopće vremena treba proći da se s jedne kulture prebaci na neku drugu?
Potrošačke navike se konstantno mijenjaju, ali možemo reći da su korelaciji s određenim gospodarskim kretanjima. Vidimo da s obzirom na inflaciju kupci puno opreznije troše novac te su košarice proizvoda ipak manje. Tako uočavamo trend pada zanimanja za voćne bio i eko proizvode, dok na povrću ne u tolikoj mjeri. Uočili smo rast prodaje privatnih marki u odnosu na brendove, manji interes za premium proizvode u odnosu na cjenovno pristupačnije proizvode zadovoljavajuće kvalitete. No kupci su i dalje skloniji artiklima koji su proizvedeni u njihovoj blizini, prvenstveno na domaćem tržištu a onda i na tržištu regije, a bitan im je omjer kvalitete i cijene.
Što se tiče prilagođavanja proizvodnje potrebama tržišta, riječ je o procesu koji zahtijeva minimalno jednu, dvije ili tri sezone, ovisno o proizvodu, kako bi se utvrdila kvaliteta i prinos. To zahtijeva puno strpljenja i ustrajnosti. Mi želimo biti podrška našim kooperantima tako da im naši agronomi i drugi stručnjaci budu na raspolaganju kroz cijeli proces proizvodnje.
Jedan od izazova svakako je proširiti sezonu domaće proizvodnje.
Cijeli intervju pročitajte na tportalu .