Doznali smo zašto je češnjak iz ovog dalmatinskog kraja poseban: samo domaći je ‘likarija‘, evo kako ga prepoznati!
Nakon berbe češnjak se odmah odvozi u Opuzen, gdje ga preuzima ENNA Fruit - vodeći otkupljivač i dobavljač svježeg voća i povrća u Hrvatskoj koji surađuje s više od tisuću hrvatskih kooperanata.
Nakon berbe češnjak se odmah odvozi u Opuzen, gdje ga preuzima ENNA Fruit - vodeći otkupljivač i dobavljač svježeg voća i povrća u Hrvatskoj koji surađuje s više od tisuću hrvatskih kooperanata.
Češnjak je namirnica koju koristimo skoro svakodnevno. Svaki dobar recept započinje upravo s češnjakom, jer jelima daje jedinstvenu aromu. Pored toga, jako je zdrav. Smatra se kako je češnjak među prvim biljkama koja su proglašene ljekovitima, a među njegovim brojnim ljekovitim svojstvima su to što dokazano snižava krvni tlak, sprječava stvaranje krvnih ugrušaka, smanjuje razinu kolesterola, dobar je za srce... Lista se nastavlja u nedogled, a ta su vrijedna svojstva još izraženija ako je češnjak svjež i domaći.
Ovih dana završila je berba češnjaka u Vrgorcu pa nam je domaći i svježi lako dostupan u trgovinama, a mi smo se zaputili doznati više o toj "likariji". Goran Raos, koji se, zajedno sa svojom suprugom, proizvodnjom češnjaka bavi skoro dvadeset godina otkrio nam je sve pojedinosti.
‘‘Češnjak je idealno uzgajati, berba traje samo jedan dan, a onda se ostatak posla radi u hladu‘‘, počinje svoju priču naš sugovornik te dodaje kako domaća proizvodnja započinje i završava u krugu obitelji. ‘‘Velika mi je familija. Djeca su već velika i pomažu baš dosta, tu su brat i nevista, mater, ćaća, stric. Skupi nas se...‘‘
Na svom polju u Vrgorcu sade malo više od hektra češnjaka i to je jedini proizvod kojim se bave. Godišnje prodaju do 15-ak tona, a pored toga prodaju i dosta sjemena i to po cijeloj Hrvatskoj. Kako uzgoj češnjaka nije zahtijevan, uspijeva skoro svugdje u Hrvatskoj, ali Goran nam sa smješkom kaže da je vrgorački češnjak vjerojatno ipak nešto bolji.
Sadi se u jesen i proljeće. Glavica se rastavlja na češnjeve koji se koriste za sadnju i premda imaju stroj koji im pomaže, najveći dio posla rade ručno. Češnjak sade na izdignutu gredicu koja nije potpuno ravna jer tako bude još bolje šta se tiče vlage i odvodnje vode, a nakon toga sve se svodi na zaštitu, pljevljenje i ako treba navodnjavanje. Vađenje je, kaže nam, najveći problem. ‘‘Imamo jedan stroj, kombajn za vađenje. On olakšava posao, ali i dalje je puno ručnog rada i sve ovisi o vremenskim uvjetima. Ova godina je pogotovo bila zahtijevna. Bilo je puno kiša i većinu smo ga ručno morali čupat. Na svakoj glavici bude još praktički kilo zemlje i dodatno se treba čistit.‘‘
Cijeli članak pročitajte na slobodnadalmacija.hr.