One brinu da slavonsko voće i povrće stigne s polja do police trgovina
U Donjem Miholjcu smo posjetili jedan od najvećih centara za otkup voća i povrća u Hrvatskoj, te upoznali njihov tim kooperacije, koji brine o odnosu s lokalnim proizvođačima voća i povrća. Pitali smo ih kako im izgleda radni dan, kako prepoznati dobar proizvod i ima li proizvodnja hrane u Hrvatskoj uopće budućnost...
U Donjem Miholjcu smo posjetili jedan od najvećih centara za otkup voća i povrća u Hrvatskoj, te upoznali njihov tim kooperacije, koji brine o odnosu s lokalnim proizvođačima voća i povrća. Pitali smo ih kako im izgleda radni dan, kako prepoznati dobar proizvod i ima li proizvodnja hrane u Hrvatskoj uopće budućnost...
„Posao u poljoprivredi nema radno vrijeme“, odmah nas upućuje voditeljica odnosa s kooperantima Ana Varaždinac, zaposlena u otkupnom centru Enne Fruit u Donjem Miholjcu, u kojem se svakodnevno prikuplja voće i povrće koje se plasira diljem Hrvatske. O veličini otkupnog centra Donji Miholjac govore podaci: 1200 metara kvadratnih u kojima je 17 rashladnih komora te preko 800 metara kvadratnih prostora u koje se pakira roba. Od spomenutih 17 komora, njih 11 opremljeno je sofisticiranom tehnologijom Ultra Low Oxygen koja predstavlja najveće dostignuće u segmentu dugotrajnog čuvanja svježeg voća.
U Donjem Miholjcu se, između ostalog, otkupljuju i pakiraju mrkve, breskve, nektarine, šljive, kruške te svježi kupus, a centar broji više od 80 zaposlenih. Među njima je i tim kooperacije, Ana Varaždinac i Anja Zetaić, koje zajedno s voditeljicom odnosa s kooperantima Ines Čamić, brinu o odnosu s kooperantima: „Trenutno surađujemo s više od 200 kooperanata. Kooperanti su s područja Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Sisačko-moslavačke i Virovitičko-podravske županije“, započinju priču o otkupnom centru Donji Miholjac.
Bitno je istaknuti, govore Ana i Anja, kako njihov radni dan ipak ne započinje kada roba stigne u centar nego već puno prije. „Kolegica Anja i ja radimo u istim smjenama. Svaka ima svoj dio posla, ne preklapamo se u aktivnostima kako bi se posao što brže i efikasnije odradio. Stalno smo u komunikaciji, dobro smo uhodane i odlično funkcioniramo. Kako sam istaknula na početku priče, posao u poljoprivredi nema radno vrijeme. Komunikacija s kooperantima je vrlo izazovna jer poljoprivreda je sama po sebi izazovna i nosi rizik s obzirom na učestale klimatske promjene.“ Kolegica Anja se slaže i dodaje kako je bitno zadržati prijateljski odnos, posebno jer nešto što se stvaralo godinu dana, zbog loših vremenskih uvjeta, može nestati u trenu. Upravo zato, bude i ljutnje i smijeha, ali to je dio njihova posla, nadovezuje se Ana.
„Unatoč okvirnim planovima koje napravimo za nadolazeći tjedan, svaki dan bude promjena. Kada ujutro dođem na posao, prvo kontaktiram kooperante i provjerim situaciju, ide li sve po planu. Bitna je naša prisutnost na terenu, kako bismo u svakom trenu znali što se događa na polju. Na taj način smo podrška našim kooperantima kroz cijeli proces proizvodnje, a ujedno i imamo cjelokupnu sliku od sadnje do berbe“, objašnjava voditeljica odnosa s kooperantima Ana Varaždinac. Kolegica Anja dodaje: „Telefon je uvijek u funkciji, ne mogu ga upaliti u 8 i ugasiti u 16 sati. Trudimo se biti dostupni za izvanredne slučajeve ako na primjer, kooperanti nemaju dovoljno ambalaže ili im zatreba nešto drugo bitno za berbu ili dolazak robe. Tijekom ljeta ovakav način poslovanja je posebno izražen. Ako ću poslije posla otići na kavu, laptop je sa mnom ukoliko nešto zatreba!“
Cijeli članak pročitajte na tportalu.