Posjetili smo djecu čiji se svijet srušio u samo jednoj minuti: ‘Mislili smo da cigle padaju s neba‘

Na stolu u Dječjem domu Vrbina Sisak posluženo je jedanaest tanjura. Iza svakog od njih krije se posebna, no, u isto vrijeme, identična priča. Tri su rezervirana za sestre koje već nekoliko godina ove zidove nazivaju domom. Dva će popuniti tek pridošla braća, od kojih jedan ima samo 5 godina. On ne bi trebao biti ovdje, no sustav ga nije htio odvojiti od brata, jedinog preostalog člana obitelji. Ostalih šest mjesta će također popuniti djeca koji nemaju roditelje ili ih imaju, no oni se o njima ne mogu ili ne znaju brinuti.

Podne je. Štićenici su se vratili iz šetnje, oprali ruke i sjeli za stol, svaki za tanjur sa svojom pričom. Ručak u točno 12 sati se ne propušta. Dio je to njihove svakodnevne rutine i jedna od rijetkih točaka u životu za koju znaju da se neće promijeniti.

Kazaljke na satu stoje na 12:18. Jedan od starijih dječaka je prvi završio s jelom te otišao iz blagovaonice. Ostali još zveckaju vilicama. Sve je normalno, koliko to u njihovom životu može biti. Minutu kasnije, ništa više nije isto.

U 12:19 sati na dan 29. prosinca 2020. godine potres jačine 6,2 stupnja po Richteru pogodio je Sisačko-moslavačku županiju. Iza njega je ostala šteta teška 5 milijardi eura, kao i brojni uništeni objekti i kuće, među njima i zgrada Dječjeg doma Vrbina u Sisku. Svi štićenici doma su isti dan premješteni u Centar za pružanje usluga u zajednici Lipik, a potom u SOS Dječje selo Lekenik. Dugih devet mjeseci izbivali su s mjesta kojeg su napokon mogli nazvati domom, no onda su se opet vratili u njihov Sisak. Uz pomoć donacija, kupljena je kuća i pretvorena u sigurno utočište za desetero djece.

Dvije godine nakon potresa, posjetili smo ih u novom domu i to baš na dan kada im se u posjet spremao Djed Božićnjak. Na vratima nas je dočekala odgajateljica Ivona Hodak u prikladnom božićnom ruhu te nas uvela u kuću čiji zidovi danas drže jedan potpuno drugačiji smisao. U dnevnom boravku, djeca su poslagana po kutnoj garnituri, svaki u svom svijetu. Pozdravljaju nas, i u startu brojimo osam glava.

Cijeli članak pročitajte na jutarnji.hr.